Divovska stabla postaju kanui

Divovska stabla postaju kanui

Udruga “Pfahlbau am Attersee” nastavlja staru tradiciju uz potporu Austrijskih saveznih šuma (ÖBf) i Prirodoslovnog muzeja (NHM): Jedinstveni drveni komadi izrađeni su od dvije stabla srebrne jele stare preko 130 godina, koja su obrađena u Saveznim šumama u šumarskom okrugu Loibichl na Atterseeu. "Šuma je oduvijek bila jedan od najvažnijih izvora ljudskog života - drvo je bilo neophodno kao konstrukcija i gorivo još od kamenog doba i ostalo je tako do danas. Projekt zemunice oživljava dio povijesti ovdje na jezeru Attersee", kaže Andreas Gruber, član odbora za šumarstvo i zaštitu prirode u Saveznim šumama, koje ne samo da upravljaju okolnim šumama, već i jezerom Attersee na održiv način. Dok je jedan kanu sa zemunicom izradila udruga za stanovanje na gomilama koristeći suvremene alate, tim predvođen arheologom eksperimentalnim Wolfgangom Lobisserom pravi drugi kanu sa zemunicom prvenstveno koristeći replike pretpovijesnih alata. Na ovaj način znanstvenici oživljavaju zanat star tisućama godina. Godine 2011. UNESCO je nekoliko posebno dobro očuvanih naselja na gomilama na jezeru Attersee proglasio svjetskom kulturnom baštinom.

Tipična vrsta drveća

Za ovaj nesvakidašnji projekt koriste se dva posebno moćna divovska stabla visine preko 40 metara i opsega do 3,5 metara. Kako bi pronašli prave primjerke, osoblje Savezne šumarije intenzivno je tražilo odgovarajuća stabla i pronašla ih u općinskim područjima Innerschwand i Unterach. "Srebrna jela je vrsta drveća s dugom tradicijom koja je tipična za regiju. Stabilna je, s njom se lako radi i stoga je idealna za proizvodnju stabala u dubini. To pokazuje raznoliku ulogu koju naše šume imaju u regiji", kaže Laurenz Aschauer, voditelj šumarske operacije ÖBf Traun-Innviertel.

Alati iz kamenog doba susreću motornu pilu

Radovi na dva debla ukupno traju oko dva tjedna. Istraživanje, praksa i povijest spajaju se na šetnici uz jezero Seewalchner: jedno od dva plemena pretežno radi s rekonstruiranim alatima iz kamenog doba od drva, kamena, željeza ili bronce, dok se s druge strane obrtnici iz udruge Pfahlbau na Atterseeu i farmeri Seewalchner više oslanjaju na motorne pile. "Ukupno oko 600 sati ručnog rada uloženo je u kanu s čamcem - od ravnanja trupa do izdubljivanja debla. Naš je cilj oživjeti ovaj izvorni lik i učiniti ga vidljivim i razumljivim svima", objašnjava Gerald Egger iz Attersee Pfahlbauvereina.

Od jezera nazad na selo

Nakon početne obrade, izdubljeni prazni dijelovi, takozvani "butilice", potapaju se u Attersee na nekoliko mjeseci. Zalijevanjem se drvo umiruje i postaje otpornije na sunce, vjetar i kišu. U ljeto 2026. kanui će konačno dobiti svoje posljednje detalje. Sljedeći veliki nastup bit će u sklopu regate dugouta, koja će, kao i 2016., privući brojne posjetitelje na jezero Attersee.

Zgradbe na gomilama UNESCO-ve svjetske baštine na jezeru Attersee

Drvene nastambe na stupovima, poznate i kao naselja uz jezera, bile su tipičan oblik naselja u alpskom području u neolitskom razdoblju. Na jezeru Attersee do sada su pronađeni ostaci više od 30 sela sa gomilama. Zaštićeni pod vodom i sedimentom, drvo, alati i svakodnevni predmeti iznenađujuće su dobro očuvani tisućama godina. Najstarije poznato datiranje može se pronaći u Seewalchenu na području tornja za ronjenje i datira iz 3.990. pr. Godine 1870. u Seewalchenu am Attersee, neposredno na izlazu Agera, pronađena je i prva koliba u Gornjoj Austriji. Godine 2011. mjesta na jezeru Attersee, zajedno s ostalima u šest zemalja, proglašena su UNESCO-vom svjetskom baštinom. Udruga “Pfahlbau am Attersee” prenosi ovu baštinu na živahan način i povezuje se s tradicijom kamenog doba s kanuima na čamcima. Time je jasno koliko su život, šuma i voda tada bili blisko povezani.(gh)